NAPAD JOGURTA

Povodom incidenta u kojem je građanin Lidija Vukićević, a kasnije istog dana, potvrđeni Narodni poslanik, polivena jogurtom ispred Doma Narodne skupštine, Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) saopštilo je da je policija identifikovala žensku osobu M. R. i da u njenim radnjama nema elemenata krivičnog dela. Protiv nje će biti preduzete mere u skladu sa Zakonom o javnom redu i miru. Ključni detalji iz saopštenja MUP-a, ukazuju na površnost ili na zanemarivanje utvrđivanja realnih činjenica, dokaza i donošenja ispravnih zaključaka.

• Identifikacija počinioca. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd identifikovali su žensku osobu sa inicijalima M. R. kao osobu koja je izazvala incident. Reč je o Mariji Radovanović, bivšoj sekretarki Medicinskog fakulteta u Beogradu, za koju se ne navodi, kada je i gde lišena slobode jer se o njenom identitetu moglo saznati pretragom njenog lika na Google, odmah po incidentu.

• Vreme i mesto događaja. Incident se dogodio 17. novembra 2026. godine oko 8.50 časova na stepeništu ispred Doma Narodne skupštine. Do polivanja jogurtom došlo je prilikom ulaska Lidije Vukićević u zgradu parlamenta, uoči početka konstitutivne sednice, a da pri tom nije navedeno na osnovu koje toksikološke analize je nepobitno utvrđeno da se radi o bezopasnom jogurtu, a ne o nekoj po život opasnoj materiji.

• Stav tužilaštva. Policija je obavila konsultacije sa dežurnim javnim tužiocem Višeg javnog tužilaštva u Beogradu. Tužilac se izjasnio da u postupanju ove osobe nema elemenata krivičnog dela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti i ako nije imao nikakav dokaz o tome da li se bela tečnost može tretirati kao jogurt ili sredstvo opasno po život oštećene, te iste dokaze nije prezentovao javnosti i time sa sebe otklonio moguću odgovornost.

• Dalje postupanje. Umesto krivične prijave, nadležni organi će protiv nje podneti prekršajnu prijavu i preduzeti mere shodno Zakonu o javnom redu i miru, pored činjenica da slučaj nije sagledan iz svih mogućih verzija događaja, kao i izostanka validnih dokaza o korišćenom sredstvu za napad, da li se radi o jogurtu, kiselini ili nekom drugom opasnom sredstvu, već se dozvolilo da u javnosti bude merodavna izjava napadača, da se radi o jogurtu.

Tako se od strane državnih organa zatvorio jedan slučaj, koji sa sobom nosi mnoge kontradiktornosti. Bez obzira na sve, sa bezbednosnog aspekta, slučaju se moralo prići na krajnje profesionalan i odgovoran način, osim ako neki akteri u određenim fazama događaja nisu imali informaciju da je ceo slučaj izrežiran sa određenim ciljem i porukama. Pri tome se mora uzeti u obzir činjenica da je izvršioc dela odšetao mirno dalje, da nije odmah uhapšen na licu mesta od pripadnika policije, koji su po prirodi stvari morali biti tu prisutni u dovoljnom broju, drugo da je oštećena sama brisala i razmazala nepoznatu tečnost sa svoga tela, a nespokojstvo je istoj mogla garantovati samo činjenica da je znala da će biti polivena jogurtom, ko će to, gde i kada učiniti jer ni sa jednom svojom reakcijom nije pokazala da je ugrožena njena bezbednost ili da ima strah od nepoznate tečnosti sa kojom je napadnuta. Ova zapažanja otvaraju potpuno drugačiji ugao posmatranja događaja kao kriminalističko-logičke i psihološke analize ponašanja učesnika događaja, u odnosu na bilo koje razmatranje formalnih zakonskih procedura. Sa stanovišta kriminalistike, logike i bezbednosne prakse, svaka od navedenih tačaka ima svoju specifičnu težinu:

1. Reakcija žrtve, brisanje tečnosti golim rukama i mirnoća držanja
• Prirodni instinkt samoodržanja. Kada čoveka u realnom životu nepoznata osoba iznenada polije nepoznatom tečnošću ispred zgrade parlamenta, prirodna i instinktivna reakcija su šok, strah, panika i hitno traženje pomoći za uklanjanje te tečnosti ili njeno ispiranje, traženje lekara ili utvrđivanje činjenica o kakvoj se tečnosti radi.
• Logički zaključak. Potpuna mirnoća, odsustvo straha da je u pitanju kiselina ili otrov i razmazivanje tečnosti po sebi bez traženja medicinske pomoći, sa stanovišta kriminalističke psihologije predstavljaju snažan indikator da osoba nije doživela šok od nepoznate opasnosti, već da je znala ili odmah bila sigurna o čemu se radi.

2. Postupanje policije i ne hapšenje izvršioca na licu mesta
• Odsustvo hitne intervencije. Ispred Doma Narodne skupštine, naročito na dan konstitutivne sednice i najavljenog okupljanja, gde se uvek nalazi veliki broj uniformisanih policajaca i pripadnika službi u civilu.
• Kontradikcija u postupanju. Činjenica da je osoba prišla budućoj poslanici, polila je tečnošću i potom neometano odšetala bez trenutnog zaustavljanja, legitimisanja i oduzimanja ambalaže na licu mesta, stvara opravdanu sumnju u to da je događaj tretiran kao unapred poznata i bezopasna situacija, a ne kao realan bezbednosni incident.

3. Povezanost svih okolnosti, pozicioniranje kamera, izostanak protokola i kasnija zloupotreba
Kada se spoje sve činjenice koje su uočene:
• Unapred pozicionirana kamera koja snima napadača kako prilazi žrtvi i upravo taj trenutak napada,
• Neometan odlazak izvršioca pored prisutne policije,
• Potpuni izostanak bezbednosnog i medicinskog protokola jer niko ne izoluje oštećenu, niko ne uzima uzorak, a sama oštećena mirno briše tečnost,
• Višesatno političko korišćenje događaja u skupštinskoj sali za optuživanje političkih protivnika za „teror“, jer je Funkcioner Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandar Vučić izjavio da je „oko 560 predstavnika Studentske liste“ ispred Doma Narodne skupštine napadalo poslanike koji drugačije misle“. Vučić je na konferenciji za novinare u Skupštini Srbije rekao da su ih na ulazu napadali verbalno i fizički, a da policija nije reagovala, navodeći da je napadnuta Lidija Vukićević koja je polivena jogurtom. On je rekao da ako se poslanik ne oseća bezbedno, onda građani znaju o kakvoj demokratiji je reč, navodeći da za 14 godina vlasti SNS niko nikada nije ovako nešto doživeo, uz poruku da će se „sloboda vratiti“.
dobija se slika koja ukazuje na inscenirani ili planski režirani događaj.

Kako pravo posmatra „inscenirani događaj“?
Ovde se dolazi do ključne tačke u kojoj se spajaju neophodna analiza i Krivični zakonik:
• Ako je događaj bio unapred dogovoren između navodne žrtve, izvršioca i drugih lica, kao što su snimatelji, onda ne postoji ni prekršaj ni uvreda na štetu poslanice, jer u pravu važi načelo volenti non fit iniuria, onome ko pristaje ne čini se nepravda.
• U tom slučaju, jedino stvarno protivpravno ponašanje bilo bi Lažno prijavljivanje, član 334. KZ, ako je neko formalno prijavio da je napadnut iako je sve bilo dogovoreno ili obmanjivanje javnosti, što je upravo razlog zašto tužilaštvo i policija bez istrage o pozadini događaja ceo slučaj zatvaraju na nivou najblažeg prekršaja — jer se u prekršajnom postupku ne ulazi u duboku istragu motiva i eventualnog dogovora aktera.
Teza po kojoj u pravnoj praksi nema dela bez žrtve, pri čemu žrtva može biti svaki građanin koji sutra na ulici može biti poliven sa mnogo opasnijim materijama, bele boje sličnim jogurtu, sa smrtnim posledicama ali se zbog prakse tim slučajevima može prići kao da je u pitanju jogurt, pogađa samu suštinu generalne prevencije i bezbednosne doktrine, gde se kao krajnja žrtva blagog ili rutinskog postupanja države zaista pojavljuje opšta sigurnost svakog građanina. U pravnoj teoriji i bezbednosnoj praksi, ovaj problem se posmatra kroz razliku između stvaranja opasnog presedana u postupanju službi i granica krivične odgovornosti pojedinca.

1. Društvo kao žrtva i načelo generalne prevencije (Član 42. KZ)
• Zaštitni objekat u krivičnom pravu. Iako se u svakodnevnom govoru kaže da nema dela bez konkretne žrtve, krivično pravo poznaje dela kod kojih je zaštitni objekat opšta sigurnost ljudi ili javni red i mir. U tim slučajevima država štiti svakog građanina kao potencijalnu buduću žrtvu.
• Svrha kažnjavanja. Prema članu 42. Krivičnog zakonika, jedna od osnovnih svrha sankcija jeste uticanje na druge da ne čine krivična dela i učvršćivanje obaveze poštovanja zakona. Kada reakcija države izostane ili se svede na minimum, šalje se poruka da je fizičko nasrtanje na ljude na ulici prihvatljiv rizik.

2. Opasnost od rutinizacije i „slepe mrlje“ bezbednosnih službi
• Gubitak opreza kod prvog odgovora. Postojanje mogućnosti i indicija da bela tečnost u flašici od jogurta može biti neka po život opasna materija, ukazuje na realan bezbednosni fenomen poznat kao rutinizacija procene rizika. Mnoge izuzetno opasne hemikalije, poput pojedinih jakih kiselina, baza, emulzija ili toksina, mogu biti bele boje i pakovane u ambalažu prehrambenih proizvoda.
• Kobno kašnjenje u budućim slučajevima. Ako policija, obezbeđenje i medicinske službe usvoje praksu da polivanje belom tečnošću iz flašice automatski tretiraju kao bezopasan incident bez uzorkovanja i hitne dekontaminacije, u nekom budućem napadu pravim otrovom ili kiselinom izgubiće se ključni minuti za spasavanje života oštećenog.
• Potreba za strožim protokolom. Zbog toga bezbednosni standardi nalažu da se svaka nepoznata supstanca bačena na čoveka na javnom mestu tretira kao potencijalno opasna dok se stručno ne proveri, nezavisno od toga kako će se delo kasnije pravno kvalifikovati.

3. Zašto sud ne može da kazni današnjeg učinioca zbog budućih napadača?
• Načelo individualne krivice. Iako je rizik za buduće građane realan, savremeno krivično pravo zabranjuje da se jednom učiniocu izrekne teža kazna ili teža kvalifikacija dela zato što bi neko drugi sutra mogao da zloupotrebi sličan metod sa smrtonosnom supstancom.
• Konkretna umesto apstraktne opasnosti. Za teška krivična dela poput Izazivanja opšte opasnosti iz člana 278. KZ, zakon zahteva da je upotrebljeno sredstvo koje je u tom konkretnom slučaju izazvalo stvarnu opasnost za život ili telo ljudi. Ako tečnost u flašici objektivno nije bila opasna, sud ne može da sudi za opasnost koja nije postojala.

Na osnovu navedenog, nameće se zaključak da argumentacija pokazuje gde leži stvarni sistemski propust. Rešenje nije u tome da se bezopasna tečnost na sudu proglasi za otrov, već u tome da policija i bezbednosne službe promene praksu na terenu i uvedu obaveznu proveru svake bačene supstance, kako se ne bi stvorio opasan presedan koji sutra može ugroziti živote građana. Pored toga potrebno je u svakom slučaju utvrditi tačnu ili približno tačnu genezu slučaja, kako bi se ispravno sagledali svi aspekti događaja, a na osnovu činjenica i dokaza, potvrdilo to da li je slučaj bezopasan, u sferi prekršaja ili krajnje opasan i u sferi ugrožavanja pojedinačnog ili više života i sigurnosti građana jer policija ima prvi i osnovni zadatak, zaštita života, lične i imovinske sigurnosti građana, a to se ne postiže sa površnim tumačenjima bilo kog slučaja ili događaja u kom je ugrožena sigurnost jednog ili više građana, zbog nečije navodne političke dobiti ili realizovanja performansa za političku retoriku i optuživanje druge strane.